Dalmatinski paradajz sos (dalmatinska salsa) je jedan od najjednostavnijih recepata koje ćete ikada sresti. Svježi, bogati sos će vas odvesti ravno u Dalmaciju. Trebaće vam oko sat vremena od početka do kraja kuhanja, a možete ga čuvati u frižideru i do nekoliko dana.
Ova dalmatinska salsa (paradajz sos) je savršen uz rižu, ćufte, pa čak i pržene, pohovane lignje.
***
Recept i priču je priložio Samir Hajdarević.
Salsa je preljev od uprženog paradajza, tipična za dalmatinsko podneblje, na koje je stigla, kao i dosta drugih specijaliteta, iz Italije. Postoji niz različitih načina pripreme ovog ukusnog umaka, za koji svatko ima baš neki svoj „trik“ koji ga čini boljim od drugih. Ovako su ga uglavnom spremale moja majka i baka. „Trik“ moje majke sam saznao kad sam je upitao za recept, na što se samo nasmiješila i rekla:“Recepti su za amatere. Kuhanje se radi metodom „od oka“, znaš kakav ukus želiš postići i pratiš ono što kuhaš, dodaš malo ovoga i malo onoga, lizneš malo jezikom, vidiš da treba još da se kuha, pustiš da ključa još par minuta, lizneš opet, i to je to“. Ipak sam je uspio nagovoriti da mi svoje umijeće prenese na papir.
Majka mi je rođena u Dalmaciji gdje je i odrasla, da bi kao tinejdžerka stigla u Sarajevo. Iako sam rođen u gradu koji je okružen planinama i poznat po mnogim zimskim sportskim borilištima, te kao domaćin ZOI ’84., na mene se prenijela ljubav ka moru, Mediteranu i njegovoj kulturi. Od ranoga djetinstva, do kada mi dopire sjećanje, duga topla ljeta bih provodio pokraj mora.
Rano jutarnje buđenje, spremanje, i odlazak na sarajevski željeznički kolodvor još uvijek u polu snu, dobro utopljen, jer bez obzira što je bio juli, negdje pred zoru još uvijek bi znalo biti hladno. Čekanje voza za Ploče (luka na Jadranu koja se u ono vrijeme zvala Kardeljevo; u socijalističkoj Jugoslaviji postojao je običaj da se imena mjesta ili gradova zamjene imenima heroja NOB-a ili visokim partijskim dužnosnicima; Edvard Kardelj jugoslovenski političar) na peronskoj klupi kratio bih vrijeme mahanjem naprijed-nazad nogama koje su još uvijek bile prekratke da bi dotakle tlo. Putovanje željeznicom pružalo je jedinstveno iskustvo. Pruge koje uglavnom nisu projektovane za brzo kretanje vozova (izgradnja pruge Sarajevo-Ploče započeta je još u doba Austro-Ugarske monarhije), sa dosta uspona, nagiba, oštrih zavoja, koje su primoravale na umjerenu brzinu, pružale su izvrstan način upoznavanja sa prirodnim bogatstvom koje se stislo na tako malom prostoru. Mnoštvo mostova, vijadukata, dužih i kraćih tunela, koji se nižu jedan za drugim duž čitavog kolosijeka, dođu poput dekora. Vrhunac bi uvijek bio prolazak kroz kanjon rijeke Neretve. Pogled kroz prozorsko staklo kupea, na tu vječno mladu zelenu ljepoticu kako tvrdoglavo buši neki svoj prolaz kroz krečnjačke stijene, idući, baš kao i mi, prema moru, oduzimao je dah. Gledao bih je netremice, očarala bi me svojom elegancijom i bezbrižnošću, nije joj se žurilo ka odredištu, uvijek radoznala, igra se, krivuda, u jednom momentu čini mi se kao da mi kaže:“Idite vi, stići ću vas ja.“
Bližili smo mu se. Moru. Osjetio bih ga. Zrak bi dobio neku svježinu i miris soli koji se širio zapahnuo bi nas, kao neka ustaljena dobrodošlica za ljude koji ne borave puno blizu obale. Vožnja od nekih tri sata vozom okončala bi se u luci Ploče. Kad bi imali sreće dočekao bi nas neko od prijatelja sa privatnom brodicom te nas preveo na drugu stranu obale, što bi u znatnoj mjeri skratilo putovanje, u suprotnom, slijedila je pauza od nekih sat vremena čekanja na autobus za Dubrovnik, zatim još jedno presjedanje kod Stona i ukrcavanje na autobus koji je išao za otok Korčulu. Nekoliko izmjenjenih prijevoza i nešto više potrošenog vremena, al’ nama se i onako nigdje nije žurilo. U kasnijim popodnevnim satima bi stigli u rodno mjesto moje majke, na poluotoku Pelješcu, željno iščekivani od moje bake i ujaka. Lagano bi padao mrak, a ja bih sa prozora naše kuće gledao na more koje se prostiralo pred nama, na drugoj strani obale vidjeli bi se brodovi koji su čekali na ulaz u luku, onako osvijetljeni ličili bi na ploveći grad. Čekalo me je dugo toplo ljeto.
Čar življena na Balkanu je u tome što je nekako tu, „pod ruku“. Kretanje u nekome pravcu od svega nekoliko sati prikaže svu velikodušnost prirode, smjenjujući jedan za drugim pojaseve od izrazito planinske, preko kontinentalne do mediteranske klime. A sa njima zajedno i utjecaje raznih kultura koje su prolazile zadržavši se manje ili više na ovome tlu, za sobom ostavivši sjeme koje je vremenom proklijalo i sraslo sa zemljom. Nekada je teško precizno razlučiti gdje počinje jedna kultura a završava druga. Egzistiraju uporedno jedna pored druge, ne ometajući se, kohabitirajući, poguraju se s vremena na vrijeme, pa se opet pomire. Nerijetko se prožimaju i stapaju jedna u drugu, poput mješavine boja na slikarskoj paleti, čineči sasvim novu koja liči na one iz kojih je nastala, a opet nekako svoja, autentična.
Prep Time:
Yield:
Category:
Print
PinIngredients
- 2 kilograma svježeg paradajza
- 60 mililitra ulja
- 1 supena kašika putera
- 1 supena kašika šećera
- 1 supena kašika aleve paprike
- 1 supena kašika mente
- 1 supena kašika peršuna
- So i biber po želji
- (Opcionalno) 2-3 češnja bijelog luka
Instructions
- Sa nožem napravite mali ‘X’ znak na dnu svakog paradajza. U većoj šerpi zagrijte vode na najjačoj temperaturi. Kada provri, ubacite svaki paradajz u nju oko 2 minute. Sklonite sa šporeta, procijedite, i stavite paradajz pod hladnu vodu oko 30 sekundi. Sada lagano ogulite kožu sa paradajza.
- Lagano, pazeći da se ne opržite, iscjedite paradajz koliko god možete u većoj zdjeli. Oni će se već i sami početi raspadati. Ako volite veće komade paradajza, možete ih ovako nastaviti pripremati u sosu. Ako volite tečnij sos, koristite mikser da izmiksate paradajz još malo.
- U većoj šerpi zagrijte ulje sa puterom na srednjoj ili laganoj vatri. (Ako koristite bijeli luk sad je vrijeme da ga dodate i dinstate.) Dodajte paradajz u šerpu i dinstajte. Kako dinstate, dodajite začine jedan po jedan i dobro ih izmiješajte sa paradajzom. Nastavite dinstati (smanjite temperaturu ako je potrebno), dok sva tečnost ne izlapi iz paradajza, oko 35 do 40tak minuta.
- Servirajte uz rižu, špagete, drugu pastu, ili pomfrit.
Notes
Ovu salsu možete koristiti i kao podlogu za picu.
Možete je držati u frižideru nekoliko dana.
Leave a Reply