Da li postoji nešto više osvježavajuće, tokom vrućih ljetnih dana, od pića od mente? Ovaj sirup će promijeniti način na koji pravite sok, mojito i više od toga. Menta, voda, šećer i limuntos je sve što vam treba za ovaj nebeski napitak.
Vjerujem da ste primijetili da sam odnedavno počela više pažnje da posvećujem zdravim sokovima dobivenim od bilja (zova, smreka, itd), koje možete napraviti na vrlo jednostavan način, a koji će svojim ukusom i sastavom prevazići bilo koje kupljene u prodavnici. (Znate li napraviti domaći čaj od nane?)
Većina ovih biljaka dolazi iz bašte moje sestre, tako da je ona “krivac” za današnji recept.
Prije nekoliko godina moja sestra i njen suprug kupili su jedno zemljište u blizini Sarajeva. Ideja je bila da izgrade nešto, nekada, a u međuvremenu naprave baštu. Na to zemljište ljudska noga nije kročila više od dvadeset godina, pa je bila prava avantura pokoriti ga, u cilju izgradnje bašte.
Prve godine, to je bila prava džungla. Trava koja je bila nevjerovatno visoka, granje, korov i neizravnato zemljište. Na kraju, zemljište bar nije bilo minirano, to je inače problem u BiH zaostao iz rata, da je 2,4% zemljišta minirano. Srećom, na toj lokaciji je miniranje bilo neizvodljivo.
Naoružani vrlo ograničenim poljoprivrednim znanjem, sestra i njena porodica, svi odreda raja iz grada, morali su naučiti obrađivati zemlju od osnova. To je bio dug proces gdje su, malo po malo, sticali znanje koje je bilo neophodno da bi izgradili svoj mali rajski vrt. Sedmicama su se borili da očiste sve što je smetalo da bi došli do zemlje, zemlje plodne, tamne i glatke, spremne da podari plodove. Poslije su iskopali male redove u zemlji, i radili na njima sa strpljenjem koje su čuvali za ključne životne projekte, dok sve nije bilo spremno za sadnju.
Sjeme je zasijano. Znanje i bašta rasli su paralelno jedno sa drugim.
U blizini zemljišta živi sićušna, tamnokosa gospođa. Nju moram spomenuti, ona je prava enciklopedija, koja je sposobna koliko je i pametna. Takvi ljudi se ne sreću često u životu. Ljudima je najteže da budu ljudi. Pa kad sretnete srodnu dušu, nakon toliko onih običnih koji se zadovoljavaju pukom plovidbom kroz život, osjećate se ispunjeno.
Sestra ju je upoznala kada je kupovala zemljište. I mi ostali smo pali na njen šarm čim smo je upoznali. U stvari svako ko je poznaje tvrdi da je voli. (Osim ludog starca iz komšiluka, koji je na nju pucao iz kalašnjikova za vrijeme rata. Ali on mrzi sve. I svi mrze njega, tako da je izjednačeno. I uz put, i taj incident je uspješno preživjela.) Ja sam je srela svega nekoliko puta, ali nakon svakog susreta osjećala sam se uzdignuto kao da sam bila u prisutnosti nečega božanskog. Ne postoji pitanje u vezi biljaka, zemljišta, poljoprivrede, građevina ili života na koje ona ne bi znala odgovoriti na nenametljivi način: «Oh, pa to vrlo lako možeš uraditi…»
Naprimjer, jeste li znali da klice zelene salate treba razdvojiti i dati im prostor čim počnu da izrastaju? U suprotnom će se razmnožiti i neće biti dovoljno prostora da rastu. Ili, jeste li znali da stabiljke graha stvarno tako brzo rastu kao u priči o Džeku i čarobnom grahu? I da trebaju biti zaljevane svaka tri dana, i pri tome morate paziti da ne poprskate lišće, inače će uvenuti?
Ili da menta vrlo brzo zauzme cijelu baštu?
Prije nekoliko sedmica otišli smo na zemljište i usput se zaustavili kod tamnokose gospođe da je pozdravimo. Bila je na nogama još od izlaska sunca. Naših nekoliko uobičajenih dana uklopilo bi se u jedan njen. Već je bila u gradu da bi završila neku papiriologiju, vratila se, spremila ručak, pospremila dvorište, zalila baštu, prošetala zemljom, pomogla komšijama da sakupe sijeno, otjerala zmiju, osmislila planove sa ostalim mještanima oko razvoja lokalne zajednice, radila sa radnicima na obližnjoj zgradi, provjerila sestrinu baštu i napunila nekoliko velikih kanti s vodom za nas. Kad smo došli uvečer, ona nas je veselo dočekala, odjevena u prelijepu ljetnu plavu haljinu, kojom me odmah podsjetila na neku vilu.
Spomenula sam joj da tražim mentu. Bez ijednog pitanja, zaputila se u baštu gdje je nabrala gomilu te biljke. Dok se opijajući miris širio oko nas, uplašila sam se da neće ostati dovoljno za nju. Na što je ona samo odgovorila da se ne brinem, i slobodno naberem dovoljno da mogu napraviti sok.
Sva menta koju smo pobrali, vrlo brzo će ponovo izrasti kao za inat.
Kako zemlja, tako i ljudi. Nije važno šta nam je učinjeno, i koliko dugo je to trajalo, jer ponovo, mi ćemo se vratiti, nekada u proljeće. To nam je zadaća.
Yield:
Category:
Print
PinIngredients
- 3 kg šećera
- 2 l vode
- ½ kafene kašike limuntosa
- 250 g svježe mente (nane)
Instructions
- U veću šerpu sipajte šećer i vodu. Stvite da proključa na srednoj temperaturi. Zatim temperaturu smanjite na najnižu, i ostavite tako da se kuha oko 30 minuta. Povremeno promiješajte drvenom kašikom.
- Skinite lonac sa šporeta i dodajte limuntos. Ponovo promiješajte.
- Operite listove mente i (po potrebi) isjecite ih na manje komadiće. Ubacite ih u sirup i poklopite lonac. Ostavite na otvorenom 24h.
- Narednog dana, zagrijte rernu na 120C. Uzmite dvije staklene boce od po jednog litra i operite ih deterdžentom. Isperite, osušite i položite ih na tanki pleh. Ubacite ih u rernu na 15 minuta. Ovo će ih sterilisati.
- Boce izvadite pažljivo. Prespite sirup u njih kroz cjediljku ili gazu. Čuvajte sirup na tamnom i hladnom mjestu do nekoliko sedmica.
- Kad ga želite poslužiti, dodajte 3-4 supene kašike u čašu i zalijte mineralnom ili običnom vodom.
Sta je Limuntosa?
Limuntos je limunska kiselina (ili sodium citrate) koja djeluje kao konzervans.