Gulaš sa gljivama je odlično jelo za koje možete koristiti i malo starije meso. Gljive dodaju nijansu divljine ovom jednostavnom varivu. Cremini gljive su korištene, ali i šampinjoni su odlična alternativa.
Da li ste fascinirani kada pročitate o nekom ko je daleko dogurao, neko od koga (po svim nekim pravilima) nije tako nešto očekivano?
Ja jesam. Obožavam takve priče.
Evo uzmimo dvije osobe, sa sličnim životnim iskustvom. Jedno uspije, drugo ne. Kad kažemo uspije, mislimo da su dostigli neke prekretnice koje se danas smatraju uspjehom. Zdravlje, solidne finansije, ugodan porodični život.
A ovo drugo jedva nekako gura.
U čemu je razlika? Da li je to nešto u osobi? Neki plamen determinacije koji se razbukta u nekima, i gura ih da budu više od sebe? Steven Hawking je ekstremni primjer upravo ovoga. (Hawking rastura bilo kakve razloge koji stoje iza odugovlačenja.) A u drugima se ovaj plamen ugasi kao u priči Djevojčica sa Šibicama.
Previše ljudi spada u ovu drugu grupu.
Često razmišljam o tome kada mislim o BiH. Ne možemo previše ni pojednostaviti situaciju kroz koju ta zemlja trenutno prolazi (zajedno sa ostatkom Balkana). Ekonomija je sravnjena sa zemljom. Političari skaču sa pozicije na poziciju kao djeca na ringišpilu. Svaki dođe i obeća blagostanje, ali kada se krug završi, postaje očigledno da su iscijedili i ono malo preostalih resursa. Borba je preživjeti.
Ipak, u inat svemu, neki ljudi uspiju. Bez konekcija, bez povezanosti sa strankama, bez opipljivih faktora koji su potrebni za život u jednoj demokratskoj zemlji koja prolazi kroz tranziciju.
E takvi ljudi me fasciniraju.
Evo vam primjer jednog momka. Sin porodičnih prijatelja. Ima oko trideset godina i već je sebi izgradio kuću. Ovakva stvar i nije neobična u svijetu. Ali ovaj momak živi u zemlji gdje je ovo velika rijetkost ako nemate dobre veze, mogućnost da podignete kredit, ili vješto kradete.
On ima jednu prednost a to je geografija. Živi u regiji bogatoj vrganjima (boletus edulis). Ove gljive su jako tražene u Evropi, i kuhari naprosto lude za njima. Skupljaju se dvaput godišnje, i niču naveliko pod uslovom da je godina dovoljno kišna.
Najčešće rastu u šumama gdje ima puno borova, malo svjetla, visoke trave i mahovine. Postoji ih nekoliko vrsta. Ako pronađete jednu, znači da ih u okolini ima mnogo.
Ekološko prijateljski način da se ove pečurke uberu je da se ponese nož. Pošto nove gljive rastu upravo iz korijena, ne smiju se čitave čupati iz zemlje.
Legenda kaže da vrganj prestaje rasti čim vidi ljudsko biće, tako da morate požuriti da ih uberete.
E sad se vratimo našem momku koji je uhvatio priliku. Edukovao se oko prepoznavanja ovih gljiva, i počeo da ih bere. Ubrzo se povezao sa distributerima u okolini, kao i u većim gradovima. Pošto ga je dobro krenulo, a i pare su počele stizati, ovo mu je dalo motivaciju da nastavi.
Tokom vremena uključio je čitavu svoju familiju u operaciju vrganj. Posao je išao vratolomnom brzinom pa su uključili i djecu iz komšiluka. A klinci, jedva dočekavši džeparac, počeli su ih sakupljati u povratku iz škole.
Sljedeći korak je bio da se nađe prostor da se gljive sortiraju prije transporta, pa su to krenuli raditi u podrumu.
Vrganji se prvo sortiraju po stanju u kojem su. Neki se ostave svježi, a neki se zamrznu. U zavisnosti gdje se nalaze u tom spektru, prebacuju se distributerima koji ih prodaju kupcima u Hrvatskoj i Italiji.
Naš momak je neka vrsta posrednika u lancu distribucije. Zaradio je dovoljno da sebi izgradi kuću, a i dan danas lijepo zarađuje. Zadnje što sam čula je da se oženio i dobio djecu. A porodica se sad prebacila na uzgoj bobičastog voća.
A sve je krenulo od jedne gljive.
Da li je taj recept za uspjeh ambicija, plus motivacija, plus sreća?
I volonterska implementacija odstupanja iz zone komfora? U slučaju Balkana, za svakog momka koji nešto uradi, postoje desestine hiljada koji uz kaficu plaćenu od strane roditelja kuka o ekonomskom stanju u zemlji.
Zamislite koliko bi daleko dogurali da je samo 10% ljudi kao naš momak sa gljivama?
Nekoliko bilješki o receptu:
- Gljive: Ostala sam bez vrganja kada sam pravila ovaj gulaš pa sam koristila portabello ili cremini gljive, najsličnije šampinjonima. Mogu se skoro uvijek naći u prodavnicama.
- Kuhanje mesa: Ovo je prvi put da sam prokuhala meso prije dinstanja jer sam imala neki baš star komad. Ispalo je fantastično i odsada ću da koristim ovu metodu za starije meso.
- Bijeli luk: Tanka je granica između malo bijelog luka i bijelog luka koji je potpuno preuzeo okus gljiva. A ta granica, za ovaj recept, je samo pola češnja.
P.S. Ako vam se svidio ovaj gulaš, pogledajte i recept za klasični gulaš, sitni ćevap, kao i pijani rižoto sa gljivama.
Prep Time:
Yield:
Category:
Print
PinIngredients
- 500 grama junetine ili govedine (mekši komad, nasjeckan na veće kockice)
- 1 luk (srednje veličine, sitno nasjeckan)
- 1/2 češnja bijelog luka (sitno nasjeckan)
- 120 grama paradajz sosa
- 2 supene kašike putera
- 1 supena kašika šećera
- 1/2 supene kašike aleve paprike
- 200 grama gljiva (vrganja, šampinjona ili cremini, krupno nasjeckanih)
- So i biber po želji
Instructions
- U dubljoj šerpi sastavite meso sa 2-3 šolje vrele vode. Dinstajte na srednjoj temperaturi oko 30tak minuta.
- Dodajte luk, bijeli luk, paradajz sos, puter, šećer i alevu papriku u šerpu. Dinstajte dodatnih 20 minuta, i dodajite po malo vode ako je potrebno.
- Dodajte gljive. Smanjite temperaturu na najniže i dinstajte dodatnih 20tak minuta. Začinite sa soli i biberom.
- Servirajte uz pastu, puru ili rižu.
Leave a Reply