Kompot od Voća

Kompot: kombinacija svježeg i suhog voća, narezanog i kuhanog u vodi sa šećerom i cimetom, do onog slatkog momenta čas pred dezintegraciju kada ga pitkog i vrućeg nestrpljivo serviramo. Ili pričekamo da se ohladi u frižideru. 

(ENGLISH)

Kompot je savršeno rješenje za svo neiskorišteno voće. Znate one jabuke i kruške za koje ste imali velike planove, ali su vam životne obaveze stale na put.? I dalje one stoje u velikoj časi negdje na stolu, i prouzrokuju osjećaj duboke krivnje svaki kada vam pogled kojim slučajem završi u njihovoj blizini.

E pa, pružam vam priliku da se oslobodite te krivice za sva vremena. Naime, pravimo nešto ukusno, lagano, i brzo. (Dobro, ovaj put ću vas pustiti na miru ako umjesto kompota napravite slatko od jagoda.)

Kompot.

Skoro sam zaboravila da kompot uopšte i postoji. Nisam ga jela godinama prije ove jeseni.

Kompot je ustvari kuhano voće sa cimetom ili vanilinim šećerom. Obično se služi hladno. Tip je dezerta za kojim posegnete par sati nakon ručka dok sjedite i čitate knjigu. (Najbliže ovom što možete kupiti su konzerve pune sastojaka gotovo nemogućih za izgovoriti koje i u najboljem slučaju imaju okus plastike.)

Zašto ne pravimo ovaj dezert češće? Priprema je tako jednostavna da čak nema potrebe za fotografisanjem tako da vas ovaj put častim sa videom.

Kao dijete sam često jela taj kompot. Tokom sedmice sam ostajala sa majkom i didom  (tatinim roditeljima) tokom dana. Vrtić je bio opcionalan, tako da je dobar dio moje generacije provodio svoje predškolske godine sa porodicom.

To vrijeme sam provodila spavajući, pretvarajući se sam prodavačica ljubičica u parku ispred njihove zgrade, i mijenjajući svog kengurka za par krugova oko zgrade na "poni" biciklu jedne jaranice.

Bile su to... Najbolje godine ikad!

To su bila vremena kada su se djeca igrala vani po čitav dan. Nije da se nije pazilo na nas. Mogli ste biti sigurni da je o svakom belaju majka (baka, nana ili kako god da ste je zvali) čula i prije nego što se vratite kući. Kao što je običaj i svugdje na svijetu znali su nam reći da ne uzimamo slatkiše od nepoznatih. Zauzvrat mi smo tražili više slatkiša kako zaista ne bi imali potrebu tražiti ih od stranaca.

Ali majka se nije dala zezati. Znala me je prepasti slikom dvoglave bebe koju je izrezala iz novina za ovakve prilike. Svaki put kada bi predosjetila da sam uradila nešto što nevalja, a bila je jako dobra u tome, sliku bi polagano vadila iz tašne i gurala mi je pod nos. (Definitivno je imala, jedinstven, način odgoja kao i onda kada me je uvjerila da će mi narasti rep ako budem pila kafu, mada me ona i naučila da je pijem.)

Naravno, bila sam njena slaba tačka i to je izražavala kroz hranu. Pravila je najbolji kompot na svijetu. Obično bih ga jela nakon mog "radnog" dana, na balkonu dok sam čekala mamu i tatu da me pokupe u povratku s posla, i smišljala avanture za sljedeći dan.

Print