Pečene Paprike u Sosu

Besprijekorno pečene, mekane crvene paprike roge u sosu od vrhnja za kuhanje i sira… Ovaj umak od paprika se dobija tako što se paprike prvo isprže (ako ste van Balkana i ne možete ih naći, slobodno koristite crvene ‘bell peppers’) do mekane savršenosti, a zatim dinstaju u vrhnju za kuhanje i Trapistu. Da li postoji bolji prilog na ovome svijetu?

(ENGLISH)

Neku noć sam probala baš ove pečene paprike u bijelom sosu (umaku). Naravno da su roge (možete koristiti i ‘bell peppers’ ako ne možete da ih nađete) dinstane u siru (najbolji je Trapist, ali i Edamer ima svoj šarm) i vrhnju za kuhanje jedan jednostavni vegetarijanski prilog. (I brze za pripremiti ako ne uzmete u obzir pečenje paprika. Mada pečenje samo od sebe iziskuje oko 20 do 25 minuta, a i to nije predugo.)

Ali meni su ove paprike bile dovoljno kremaste, masne, i ‘siraste’ da su mi bile dovoljne kao čitava večera, a ne samo prilog.

Aleksandra je dobila ovaj recept od prijateljice. Željela je da svi isprobamo ovo čudo od priloga koji je po meni više poslastica, a manje prilog. Na nesreću prisutnih, ja sam pristupila stolu malo ranije, i dok se familija okupljala mogli su samo da me gledaju kako gutam ukusni bijeli umak, i najmekanije, najcrvenije, najnježnije roge koje možete da zamislite. Kao što sam vam rekla, možete koristiti i druge, slatke crvene paprike ako ne možete doći do naših roga.

(Evo vam jedan zanimljiva činjenica: da li ste znali da su crveni američki ‘bell peppers’ isti kao i žuti, koji su isti kao i zeleni? Razlika je u razini zrelosti paprike.)

Moje Pravilo od 3… OK 4

Imam strogo pravilo kad je u pitanju testiranje recepata za blog.

Svaki recept mora da se pripremi najmanje 3, često i 4 puta prije nego dobije mjesto na blogu. (Mnogo, ako ne i većina, recepata na blogu su u našoj porodici već generacijama.) Zašto insistiram na ovome? Zato što želim da dijelim sa vama samo ono najbolje. I vi, a i ja, cijenimo vaše vrijeme. Ako podijelim recept sa vama želim da vam uspije.

Ne samo da uspije. Želim da vam uspije još i bolje nego meni.

Većina vas su iskusni u kuhinji, znam to. Ne treba vam mnogo instrukcije. Neki od vas imaju svoje porodice, i kuhanje je nešto o čemu i ne razmišljate. Možda čak pročitate neki recept na sajtu i upitate se zašto sam uopšte spominjala neke od koraka. Neki koraci vam se čine previše očigledni da bi se pisalo o njima.

Ali isto tako znam da ima i vas koji niste toliko samouvjereni. Grupica vas koji ili koje su u početnim fazama ove vrlo konzumirajuće, frustrirajuće ali i te kako ispunjavajuće ljubavne afere. Vi koji niste imali vremena, niti predispozicije, niti mogućnosti sve do sada. I sada, kada se potpuno posvećujete tom nečemu, ne dobijate nazad ono što ste uložili. E pa, nisam vas zaboravila. Jer bila sam vi.

Kuhanje meni nije nešto prirodno kao Aleksandri i mami. Uh kako bih voljela da jeste! Ali trebalo mi je dugo vremena da memorišem i najjednostavnije stvari. Kao ono da se roge, i ostalo povrće, peče na vrlo visokoj temperaturi. Ili da je svaka paprika drugačija kad se treba oguliti. I da je najbolje staviti ih malo u kesu prije guljenja, jer tada koža spada sa njih.

To su te neke sitnice koje naučite poslije nekog vremena. I upravo te sitnice su mi i dale ideju da preskočim to svoje pravilo od 3 ili 4 kad je u pitanju današnji prilog.

Zašto?

PEČENE PAPRIKE ROGE U BIJELOM UMAKU (SOSU) OD VRHNJA ZA KUHANJE PLUS SIRA, DOVEDENE DO PERFEKCIJE

Ove pečene paprike u bijelom sosu su samo suma osnovnih koraka i okusa. Bilo mi je jasno od početka da neće biti potrebe ponavljati ovaj recept da bi zaslužio svoje mjesto na blogu.

Vratimo se na zašto.

Kao prvo, zbog paprika. Ukoliko ih pazite tokom pečenja, paprike se savršeno ispeku svaki put. Povisite temperaturu rerne na 250°c (oko 485°f), ali pripazite ih. Okrenite ih negdje na pola puta, a pecite ih oko 20 do 25 minuta. Primijetićete kako im se koža smežurala, a dobiju i male, crne flekice. Izvadite ih iz rerne, i ostavite da se ohlade 10 do 20 minuta, a potom ih ogulite. (Kao što sam vam i rekla, možete ih staviti u kesu i ostaviti tako desetak minuta. Ovo pomaže pri guljenju.)

Ako ste posjetili ovaj blog bar jedanput, možda ste primjetili da crvene paprike imaju svoje posebno mjesto ovdje. Ne možete proći kroz nekoliko recepata a da ne nabasate na njih. Glavna su uloga u ajvaru, tom famoznom balkanskom namazu. (Zaista, nisam još upoznala nekog da je probao ajvar i da im se nije svidio.) Tu je i sličan, ali ipak različiti pinđur pravljen od paradajza i paprika. Neki bi čak rekli da je pinđur ukusniji od ajvara.

Ali ja paprike najviše volim onako u jednostavnoj salatici sa malo maslinovog ulja i bijelog luka.

Kao drugo, tu je taj bijeli umak.

Pravili smo već nekoliko jela inspirisanim sosom od vrhnja za kuhanje. Možda se sjećate jednog jako jednostavog bijelog sosa sa povrćem. Osnova tog sosa je začinjeno vrhnje za kuhanje. Masno vrhnje zaista doda jedan poseban stupanj ukusne masnoće, i od najdosadnijeg povrća napravi nešto posebno. Vi koji volite malo mesnatije stvari ste sigurno primjetili ćufte u bijelom sosu jedan posebno drag recept sa klasičnim ćuftetama. Ukratko, ako ste imali bilo kakvo iskustvo sa ovim umakom možete predpostaviti da dodaje jednu savršenu dimenziju običnim pečenim paprikama.

Kombinujte prvo sa drugim, dodajte malo Trapista, i zar postoji nešto bolje?

Ne postoji!