Danas pravimo sarajevsku picu, neobičnu, ali vrlo ukusnu. Ako možete odvojiti sat vremena za kuhanje, i ako ste raspoloženi za čitavo jelo iz jedne tepsije, ovo je sjajan izbor.
For the recipe in English click here.
Unutra, svako od nas je još uvijek dijete. A spisak jela koje djeca vole da jedu i nije toliko velik. Na vrhu se svakako nalazi pica.
I kao dijete, a i sad, nisam ništa drugačija po tom pitanju. Kao mala obožavala sam Ninđa kornjače, a pica je bilo jedino što sam željela jesti, uz naravno i gomilu čokolade. Nažalost, ono što je moja mama tada kuhala bila su jela kao punjene paprike i begova čorba. Ali za specijalne prilike moj brat i sestra su me znali odvesti u lokalnu piceriju “Galija” (još je uvijek na istom mjestu), gdje sam se davila tijestom sa rastopljenim sirom i gljivama, koje je kad bih ga zagrizla stvaralo tako harmoničan ukus u mojim ustima.
Kad sam doselila u Ameriku kao tinejdžerka još uvijek sam se znala počastiti tu i tamo, međutim, kao i većini djevojčica u tim godinama, glavna briga mi je bilo kako da zadržim vitku liniju i sačuvam kožu od bubuljica, tako da sam picu morala zaboraviti na neko vrijeme.
Pice koje se služe u sarajevskim picerijama kvalitetom ne zaostaju za onim koje možete naći u Italiji (mekano i tanko tijesto preliveno umakom od paradajza), ali domaća pica, kao i ona iz fast-food restorana se razlikuju od tih kao nebo i zemlja. Baš takvu picu danas pravimo.
Osim u Dalmaciji (gdje pica liči na svoje italijanske rođake) i Sarajevu, nigdje drugo na Balkanu još nisam probala picu, tako da ne znam kakvog su ukusa u Zagrebu, Beogradu ili Ljubljani. Ali vam garantujem da je ovaj recept za picu kao za one koje možete pojesti u Sarajevu. A one su gotovo savršene.
Kora je tanka i mekana, nešto deblja od one talijanske. Priprema tijesta za picu je slična onoj za hljeb. Kvasac, bijelo brašno, mlaka voda, maslinovo ulje i malo miješenja je čitava tajna. Razlika između ova dva tijesta je u vremenu. Tijestu za picu treba kraće da se digne. Potrebno mu je samo pola sata i već je spremno za miješenje, preljevanje umakom i pečenje.
Sastojci koje stavljamo na picu mogu biti različiti, ali one koje ćemo danas koristiti tipični su za Sarajevo. Na početku tijesto premažemo umakom od paradajza, a preko njega dodamo sir koji će se rastopiti. Edamer ili gauda će savršeno odgovarati. Sir pokušajte narendati. Ako vam ne ide, onda ga isjecite na tanke kriške, zatim ih razlomite na manje komadiće i rasporedite po tijestu. Tako će se sir ravnomjerno rastopiti, a tijesto pod njim će moći disati. Zapamtite, pica bez sira ne ide, ali ipak gledajte da ne pretjerate. Kod sarajevske pice sir predstavlja samo zonu između tijesta i onoga što ćete staviti po vrhu, pa se vodite time.
Nakon sira dolazi ono najpopularnije što ide na picu- suho meso. Suho meso je vrsta goveđeg mesa sušenog na dimu, vrlo popularnog u regiji. Koristi se gotovo u svemu: sendvičima, varivima, salatama… Ukusnije je čak i od pršuta. Suho meso je vjerovatno najukusnija vrsta sirovog mesa koju ćete ikad probati u životu. Ako imate neki dućan sa tradicionalnom hranom u blizini pogledajte da li ga imaju. Ukoliko ga ne nađete, onda ga zamijenite pršutom ili nekom vrstom šunke. (Ukoliko ovo pripremate za nekoga ko dolazi iz balkanske regije provjerite da li jede svinjsko meso.)
Još nešto popularno što ide na picu u Sarajevu je kajmak. To je mliječni proizvod dobiven od kozjeg ili kravljeg sira, i najbolje kako bih vam opisala kajmak, jeste da je to nešto na pola puta između mlijeka i sira. Dobiva se kuhanjem mlijeka na niskoj temperaturi nekoliko sati. Nakon što se skine sa vatre, na vrhu se pojavi sloj vrhnja koji se ostavi da fermentira nekoliko dana. Kajmak je teško naći u trgovinama u Americi, pa ćete ga morati tražiti u prodavnicama sa tradicionalnom hranom. Ukoliko ga ne pronađete preporučujem vam da ga pokušate napraviti sami, ili ga preskočite, budući da za kajmak ne postoji adekvatna zamjena. (Možete pokušati koristiti pavlaku, mada to nije to.)
Ono što još dolazi po pici su gljive, uglavnom isjeckani šampinjoni. Zatim nekoliko maslina, koje se dodaju na samom kraju pečenja, da bi ostale svježe i da bi izbjegli da se osuše. Osim nabrojanih namirnica postoji još dosta njih koje idu na picu, ali ovih nekoliko su najčešće. I na kraju dodajte malo origana (ne mogu mu odoljeti) da dobijete onaj prepoznatljivi miris pice.
Na kraju, otkrit ću vam tajnu umaka za sarajevsku picu. Za umak je sasvim dovoljan obični kečap. Da. Kečap. Ne mogu vam to objasniti. Ne mogu čak ni pokušati da objasnim to. Staviti kečap na picu umjesto umaka od paradajza je gotovo ravno zločinu, i ne znam koji je luđak to izmislio.
Ali je jako ukusno!
Ukoliko ste istinski gurman, dati ćete ovoj pici šansu, jer možda vas iznenadi kako to niste mogli niti zamisliti. A za one druge, kojim je odranije poznato koliko je ukusna, ali nikad nisu znali kako da je naprave, slijedi recept.
Kratki savjet za pečenje – ukoliko imate kamen za picu, upotrijebite ge. U suprotnom koristite foliju ili veliku tepsiju. Ukoliko niste sigurni koje brašno da upotrijebite, možete napraviti test za tijesto. Ukoliko ćete iz današnjeg članka zapamtiti samo jedan savjet, onda neka to bude da picu pečete 10 do 12 minuta u rerni zagrijanoj do maksimuma (250C).
Slobodno me obavjestite kako vam je ispala, i sačuvajte mi jedno parče. Stižem za minutu sa Ninđa kornjačama.
Prep Time:
Yield:
Category:
Print
PinIngredients
- TIJESTO:
- 1 supena kašika suhe germe
- 1 supena kašika šećera
- 2 šolje bijelog brašna
- 2/3 šolje mlake vode
- 2-3 supene kašike maslinovog ulja
- SASTOJCI KOJI IDU NA VRH:
- 6-7 supenih kašika kečapa
- 4-5 šampinjona (većih)
- 100 grama suhog mesa (šunke ili pršuta)
- 5-6 kriški sira (edamer ili gauda)
- 100 grama kajmaka
- 1/3 supene kašike origana
- 10-12 maslina
Instructions
- Izmiješajte germu sa šećerom i malo tople vode, ostavite da nadođe oko 10 minuta.
- Ruke uvaljajte u brašno. Pomješajte germu sa brašnom u većoj zdjeli, dodajte 2/3 šolje tople vode, i počnite mijesiti tijesto. Dodajte vodu dok budete radili sa tijestom. Po gustini tijesta, primijetićete da li vam treba više ili manje. Tijesto mora biti elastično i lako za razvijanje. Kad tijesto oblikujete u manju lopticu ostavite ga da nadođe na toplom mjestu oko 30 minuta.
- Zagrijte rernu na 250C. Pripremite sastojke koji će ići po vrhu tijesta. Meso i gljive isjecite na tanke kriške. Sir izrendajte ili ga isjecite na tanke kriške pa ih izlomite na manje dijelove.
- Izvadite tijesto iz zdijele i prebacite ga na radnu površinu posutu brašnom. Razvijte ga dok ne bude oko 35-40 cm u promjeru. Prebacite ga na kamen za picu ili okruglu tepsiju koju ste posuli brašnom.
- Tijesto premažite kečapom. Dodajte prvo sir, zatim ostale sastojke: meso, gljive, kajmak i na kraju origano.
- Pecite 10-12 minuta. Izvadite iz rerne i dodajte masline (i još kečapa ukoliko želite).
Leave a Reply