Sataraš sa Jajima

Sataraš: brzo jelo sa 4 sastojka. Jaja su opcionalna, ali ih toplo preporučujem. Sataraš je kvalitetan doručak, ali i dobar prilog. 

(ENGLISH)

Šta je u stvari sataraš? 

Sataraš je vrlo jednostavno i brzo jelo od povrća.

Povrće se lagano dinsta na srednjoj temperaturi da bi omekšalo. Budući da je temperatura niža nego za azijski ‘stir fry’, umjesto hrskavog rezultat je mekano povrće sa umakom od đuseva koji izađu iz povrća tokom dinstanja. Gustoću umaka možete podesiti po želji sa dodavanjem vode. 

Kad smo već kod dinstanja, ako imate vok koristite ga. Vok (wok) je vrsta azijske tave specifičnog oblika. Vok je dublji od običih tava, a oblikom podsjeća na obrnutu kupolu. Sastojci skupe pri dnu. Vrlo je praktičan tokom brzog prženja, a odličan je i za pripremu umaka.

Najobičnija verzija balkanskog staraša se sastoji od luka, paprika (ubacite baburu i dvije, tri žute paprike) i paradajza. Kao i kod drugih recepata tu su začini (uglavnom so i biber) koje dozirate po svom ukusu.  Ako je konzumirate, nije loše ubaciti malo vegete, povrtnog temeljca ili dio kocke za supu.

A volite li eksperimentisati dodajte malo paprike, peršuna ili kumina. U ovom slučaju, počnite sa dodavanjem manjih količina začina pa vidite gdje vas okus vuče.

Dodatak jaja satarašu je proteinski momenat koji ga znatno unaprijedi (od priloga, uz jaja ili rižu sataraš je sazrio da bude obrok). Napomena: jaja upiju dosta tečnosti, pa ako želite da vam sataraš bude malo više ‘saftali’,  a malo manje ‘omlet’, dodajte još vode.  

Ah ti prilozi!

Kada sam gledala indeks jela, primjetila sam da je sekcija o prilozima ‘mršava’. Javlja se pitanje da li ih balkanska kuhinja uopšte i ima? 

Naravno! Pogledajte zapečenu boraniju, prebranac, podvarak i špinat. Zar to nisu odlični prilozi? Problem je u tome što su prilozi balkanske kuhinje obično dovoljno jaki da mogu biti i glavni obrok. 

Iako su me mnogi uvjeravali da to sataraš nije (‘nije glavno jelo jer nema mesa!’ je bilo objašnjenje?!), meni je sataraš odličan i kao jelo za sebe.

Toliko je ukusan da sam nekoliko puta pojela po čitavu tavu prije nego sam ga uspjela uslikati. Zadnji put sam napravila dupli omjer da ga slučajno ne bih pojela, pa trebala u nabavku po sastojke po ko zna koji put.   

A kad smo već kod sastojaka i sarajevskih granapa… 

SARAJEVSKI GRANAPI

Mada broj supermarketa i velikih prodavnica u Sarajevu raste, većina ulica već ima svoj mali dućan. Zovemo ih ‘granap’. Granapi se razlikuju od ulice do ulice. Neki prodaju samo hljeb i sitnice, ali većina posjeduje pozamašan inventar. Jedna osobitost ih veže: u svakom možete pronaći neobične stvari. Neko ove stvarčice mora kupovati, inače ne bi bile tu, zar ne?

Postoji tradicija da najmlađi član porodice ide u granap da kupi hljeb, cigare i sastojke za ručak. Dobiju mali ceker, oko desetak maraka (a kad ste mali desetak maraka vas čini Bill Gatesom), i nadimak Granapče. Balkanski roditelji su pametni. Zapakuju ono što je u biti odgovornost i učine da se osjećate kao da je najvažnija stvar u životu otići u granap svako jutro. 

Znam ovo jer sam godinama bila Granapče. 

Kad analiziram neke stvari u svom životu dido je koristio istu taktiku kad me inspirisao da izvršavam sitne poslove za njega. Prvo me vrlo svečanim glasom proglasio svojom sekretaricom, i rekao da bi bez mene misija (misija!?!) propala.  Svoje odgovornosti – koje su uključivale ozbiljne zadatke kao što je bilo ubacivanje pisama u sandučić – sam shvatala sa takvom dozom ozbiljnosti da bi pomislili da sam državni sekretar. 

Danas se moja nuklearna porodica se sastoji samo od mene, tako da sam i dalje Granapče. Budući da sam jedna od onih freakova prirode koji se prirodno rano bude bez ikakvih problema, ja u stvari uživam otići u granap rano ujutro. To mi dođe kao mala meditacija, sićušno razgibavanje prije rada. 

Granap u mojoj ulici je dosta taman. Prodavačice često razmjeste stvari na policama, ali se u tom granapu može naći sve na svijetu. Od začina do flash drive-a. 

Postava se često mijenja. Nekada te tretiraju kao kraljicu. Sljedeći dan ti psuju između zuba, dajući ti do znanja da si im pogoršala dan samom pojavom. 

‘Mušterija je uvijek u pravu’ na Balkanu ništa ne znači. Većina uposlenika u prodavnicama su nanervirani kad vas vide. ‘Nekulturni’ Pariz i Njujork se ne mogu porediti sa Sarajevom kad su ove stvari u pitanju. 

Ali, sve mi je to na neki način drago. Ovaj mali, mračni granap u ulici koji ima sve na svijetu. Nespremnost pri prilagođavanju.  Balkanska tvrdoglavost. Ima neke svježine kad čujete nečije mišljenje. 

Možda je to način na koji su ljudi ovdje jednaki. Možda ne u statusu. Ili konekcijama. Ali svi, od takstiste do ministra (a nekad je to isti čovjek), imaju mišljenje. 

Nekad je to pogrešno mišljenje. Obično je to pogrešno mišljenje. Ali znaćete na čemu ste. 

Dajte mi netaktičan prezir radije nego lažnu dobrotu. Zacjeljuje dušu. 

Print