Slatka Pletenica

Slatka pletenica: mekano tijesto sa mlijekom i brašnom kao glavnim sastojcima (opcionalno filovana sa grožđicama, suhim voćem ili čokoladom), premazana žumanjcem, a potom pečena dok ne dosegne duboku zlatno-žutu boju. Vrijeme je da se ponovo zbližimo sa pecivima. 

(ENGLISH)

Slatka pletenica je univerzalna. Teško je pronaći narod koji nema bar jednu verziju ovog peciva u svom kulinarskom repertoaru. Ali određivanje njenih korijena je Sizifov posao, jednako teško kao pronaći porijeklo hljeba. Začuđujuće je da, iako je prominentna i impozantna (a lagana za pripremiti), ova pletenica se pojavi na našim trpezama tek u vrijeme praznika (i to obično za Uskrs/ Vaskrs).

Glasam za to da je vratimo u svakodnevni repertoar!

***

Priče iz sarajevskih taksija…

I ti si išla tu u školu? Sjećaš se… [sina poznate folk pjevačice]? Dav’o nam je 10 dinara da mu kupimo pljeskavicu za užinu, al’ smo mu morali vratiti 9. A pljeskavica bila 5. I tako bi se sva djeca okupila na igralištu i pretresala džepove da skupimo još 4 dinara da mu vratimo kusur. E, to su bile godine.

*

Jedne sedmice radim smjenu od 6 navečer do 6 ujutro. Sljedeće, od 6 ujutro do 6 navečer. Volim raditi noću. Zaradim iste pare, imam isti broj mušterija, ako te to zanima. Ali mi zezne dane. Ne možes protiv prirode. Prirodno je da su noći za spavanje. Zato su ljudi iz nordijskih zemalja tako depresivni. Nemaju gdje ići kad noć traje šest mjeseci. Imaju sve. Zdravstvo. Poslove. Pare. 3.000 eura mjesečno, najmanje. Ali samo izbjeglica može u tome da uživa. On radi čitavu godinu i onda dođe u Bosnu trošiti pare. Vidiš koliko su ovdje ljudi sretni kad izađe sunce? Čim krene kiša svi su mrzovoljni. Ali kad izađe sunce svi su nasmijani.

*

Šta ima u pozorištu? Ne idem ti ja. Ja ti radim nonstop. A kad ne radim preumoran sam da igdje idem.

*

Ovo je cirkus. Pogledaj. Ovolika gužva zbog jednog šupka od političara. Da sleti u grad i ko čovjek ode u hotel taksijem, nikog to ne bi interesovalo. Nit’ bi ga prepoznali nit’ pitali ko je. Ovo je Sarajevo. Ali oni mu dolazak pretvore u cirkus sa kojekakvim konvojem auta, naprave haos u gradu, i naljute ljude. A onda se iznenade kad se desi sranje.

*

Kad sam bio u osnovnoj jedan mali i ja smo se dogovorili da nam ja kupujem užinu, a on će nešto slatko. Tad je užina bila frtalj hljeba sa parizerom. Uvijek je izlazio iz granapa prije mene. Dugo mi je trebalo da skontam da sam jedino ja plaćao. On je nosio neku jaknu sa unutrašnjim džepovima i u njoj je skrivao čokoladice i bombone. Kad ga ja nisam vidio da krade, kako bi onda prodavačice?

*

Ne pijem gazirane sokove. Pijem vodu. Pijem ja, naravno, i one domaće sokove. Imaš li kakav recept na blogu?

*

Žena i ja smo se dogovorili da ona ne radi dok djeca ne krenu u školu. Teško joj je. Znamo se posvađati oko toga i dan danas. Ona je magistar ekonomije. Ja sam joj obećao raditi koliko god smjena bude trebalo da nadomjestimo njenu platu. Ona i ja imamo sve što nam treba. Djeca su ta koja su važna. Nije zadovoljna. Ali još samo tri godine dok ovaj mlađi ne krene u školu.

*

Jednom mama nije uspjela otići bratu na roditeljski, pa ga je poslala da joj donese ocjene. Razrednica mu je napisala ocjene na papir i potpisala se. A ocjene su bile katastrofa. 1,2,2,3,1… I tako on zgužva papir i baci ga u rijeku. Mami je rekao da je razrednica bila zauzeta. Ali vrlo brzo smo slučajno naletili na nju.  Kad je mama priupitala razrednicu oko ocjena buraz joj je morao priznati šta je uradio. A razrednica, ni pet ni šes’, pa mu zaljepi šamarčinu. “Sram te bilo! Moj potpis ćeš ti bacati u Miljacku!?”

*

Jesi ti zvala Memo taksi? Memči? Memito? Mamasito? To smo mi! Reci mi, kojim putem želiš da idemo? Kraj željezničke ili kraj ambasade? Ti odluči. Danas je tvoj dan!

*