Savršene suhe kiflice od samo tri sastojka (puter, jaja i brašno), punjene džemom po izboru pa pečene. Rezultat je puterasti kolačić koji se topi u ustima.

(ENGLISH)

Suhi Kolačići? Ma hajte, molim vas!

Ovo što danas pravimo spada u grupu suhih kolačića.

Ja se ne slažem sa tim nazivom, ali budući da se oko praznika obično prave čokoladni kolačići i torte, ove sočne kiflice nekako podlegnu tom nepravilnom označenju.

Uvijek sam iskrena sa vama na ovom blogu. Tako da ću vam odmah reći da su ovi kolačići za*ebani za napraviti.

Obično nisam ljubitelj kolačića bez šokolade. Ali ovi su tako mekani, tako sočni, da se istope čim ih počnete jesti. Nisu, ni sekunde, suhi.

Od jedne mjere dobijate 72 kolačića. Dobro se čuvaju. Ostavite ih na balkonu ili na hladnom mjestu pa čak i sedmicu dvije, i opet će biti svježi.

A i fantastičan su poklon. Samo ih ubacite u neku kutiju za kolače, okitite mašnicom i gledajte kako vam se prijatelji vraćaju u djetinjstvo.

Za ove ‘suhe’ kiflice sa džemom se puter se savršeno spoji sa brašnom, štaub šećer ih lijepo ogrne, a galantan obim džema im daje onu bogatu dozu slatkoće.

Tijesto od Putera? Ugh!

Ono što je u stvari teško u pripremi ovih kolačića jeste to spajanje putera i brašna.

Tipično tijesto za kolačiće, eto to. Ako ste ikada pravili bilo kakve puteraste kolačiće znate o čemu pričam. Puter i brašno moraju da ostave svoje predrasude van zdjele za miješenje, i postanu prijatelji. Jako dobri prijatelji da bi se kiflice napravile.

Ovo je teško naučiti na početku.

Puter mora biti na sobnoj temperaturi. Definicija sobne temperature za tijesto od kojeg pravite suhe kiflice i kolačiće znači da možete kroz njega nonšalantno proći sa nožem ili mikserom.

A morate biti i strpljivi. Tijesto se odmara u frižideru nekoliko sati, a zatim ostaviti (opet na sobnoj) da se otkravi. To su te pauze u pripremi. A to za vas znači da ove kiflice nećete danas jesti.

Mogli ste, naravno, pročitati šta je blogerka na Smitten Kitchen uradila da bi skratila na vremenu za ovo puterasto tijesto.

Čitati taj članak bi bila jedna pametna investicija vremena.

Ali ja to uvijek zaboravim. Tako da su moje kiflice okolni put da bi se dobio isti rezultat. Kad sam analizirala svoju zaboravnost, shvatila sam da se možda bojim njenog recepta u slučaju da mi ne ispadnu dobro. A na ovaj duži, tradicionalni put sam već navikla.

A vi birajte kako ćete. Ove suhe kiflice sa džemom će vam ispasti fantastično i ovako i onako.

Od Koga Sam Naučila Praviti Kiflice

Kad smo stigli u Ameriku, otkrili smo malo društvo bosanskih izbjeglica koji su živjeli u Vašingtonu i okolici.

Kao i mi, ostavili su jedan život u zamjenu za drugi. Kao i mi, neki su bili dole tokom rata, pa su i dalje prestrašeno prelazili ulicu pomno promatrajući okolne uzbrdice. Gledali su u brdašca s nepovjerenjem. Ustuknuli bi i na najmanji bljesak stakla dok je neko otvarao prozor. Ovo je vrsta preživljavanja koji naučite uz snajpere, a snajpera je u Sarajevu bilo previše tih ranih devedesetih.

Drugi su proveli ratno vrijeme u drugim zemljama, ponovo napravivši svoj dom, i od njih je tražen povratak. Evropske zemlje, Njemačka na primjer, su davale pare BiH izbjeglicama da se vrate nazad u svoje spržene gradove i počnu ih podizati. Ali Amerika je i dalje imala program za izbjeglice na koji su ljudi mogli aplicirati i doći u obećanu zemlju. Mnogi su to i uradili.

I tako se pojavio melanž Bosanaca u, i okolini, grada Aleksandrije u saveznoj državi Virdžiniji.

Brzo smo se zbližili. Ta prijateljstva su bila naša poveznica sa životom tih godina. Generacijski smo se podijelili i našli svoj komforni ritam, ali smo svi dijelili muziku, kuluturološke ekscentričnosti, i šale koje neko sa strane ne bi mogao razumijeti.

A dijelili smo i naš divni jezik, koji se kako je vrijeme prolazilo mijenjao, polovio i rastao, pa smo se priljepili za njega kao luđaci. Te riječi, ti naglasci, ti zvukovi koje smo posjedovali tako dobro, odjednom počeše da zvuče strano. Engleski, na svoj skromni i potajni način se počeo javljati u našim rečenicama, dok neki nisu potpuno napustili stari jezik i naklonili se novom.

Jedna od porodica sa kojom smo se sprijateljili je bio par sa dvije kćerke. Kćerke su bile prelijepe, kao i majka im. Visoke i vitke, sa kožom slonovače i tamnom, tamnom kosom, podsjećale su na princeze iz ruskih bajki.

Jedna je bila mojih godina pa smo neko vrijeme bile bliske prijateljice. Starija je bila nekoliko godina ispred nas i radi zdravstvenih problema život je odlučio da neće moći da bude dio svih njegovih iskustava.

Ali njihova majka, e pa svijet dugo nije vidio jednu takvu majku. Ona je bila ta koja je najviše vukla. Kao i svaki nestripljivi tinejdžer, bila mi je preteška. Stajala je iznad nas kao neki veliki kišobran, čekajući svijet da se baci na nas. A tih godina mi smo željeli da se bacimo na svijet.

Ta žena je kreirala stvari iz ničega. A kad nije mogla, koristila je svoju nepresušnu maštu. Radila je to za obadvije kćerke, a pogotovo za stariju.

Rezultat je bio savršen. Obična osoba nije iskusila ni pola onoga što je iskusila ova djevojka zahvaljujući svojoj majci.

A mama je radila sve to naizgled bez napora, još sa velikom dozom humora.

Ovaj crni, teški, izlječivi humor je specifičan za BiH. Ljekovit je. Brutalno iskren. Ocjenjuje jedan narod bez rezervacije. Spusti jedan čitav mentalitet na osnovne generalizacije o njemu. Iskren je. Pokazuje potencijal za potencijal.

A znate, kad se nasmijete, stvari budu malo lakše. Odjednom savršenstva postaju nesavršenstva, a nesavršenstva postaju savršena baš takva kakva su. Bosanski Wabi-Sabi. Odjednom zasija sunce gdje sunca nikad nije bilo.

Odjednom život bude dobar.

A život je bio dobar. Napravili smo ga dobrim. Pokupili smo svoje komade. Dan po dan, godinu po godinu postali smo bitan dio Vašingtonskog miljea kao i generacije izbjeglica prije nas.

Jedan par je otvorio restoran. Družili smo se tamo, slavili Nove Godine i ostale praznike. Konačno se moglo kupiti pite. Konačno se mogla kupiti Vasina torta. Mjesto gdje smo mogli sjesti da pričamo, plačemo i smijemo se. I poslati šefa u pičku materinu, i čuti gdje se otvorilo novo radno mjesto.

Razvili smo nove tradicije. I iako sam kao mlada odrasla osoba bježala da formiram svoje tradicije i svoje derneke, tajno sam voljela posjetiti i ove. Bio je tu osjećaj intime, osjećaj da ste okruženi ljudima koji zaista žele da uspijete, koji su vidjeli i svoj udio u vašem uspjehu i odrastanju.

A hrana na ovim okupljanjima je bila neopisiva.

Obično nas je bilo toliko mnogo da nam je trebao jedan čitav stol da čuva sva jela. Plašila sam se da će jednom jedan od tih stolova pući pod težinom i ubiti nekoga. Ne znam kako smo to uspjeli zaobići.

Moglo se tu naći svega. Od pita, salata, torti, šnicli, štrudli, i baklava, a domaćica bi vam još spakovala nešto da ponesete kući. Svaki put. Svaka domaćica.

Od svega toga ja sam najviše voljela suhe kiflice sa džemom, koje je pravila majka sa početka priče.

Svaki put, za svako okupljanje, ona bi došla sa poklonom za sviju. Nekad bi to bio upaljač za dame koje su i dalje pušile, a kad ste ga upalili umjesto vatre bi na vrh izletila mala ćuna. Nekad bi svima donijela malu igračku balerinu.

Ali često je znala donijeti ove kolačiće. Mislim da nije znala, ali za mene su ti kolačići bili početak i kraj svakog slavlja.

Dala je mami recept prije nego što se mama vratila u Sarajevo. Od tad, ove kiflice se uvijek nađu za našim prazničnim stolom.

Svaki put kad ih jedem, podsjetim se tih ranih godina u SAD. Podsjete me i na putovanje u Njujork, kad smo se sve mi žene, i djevojke, okupile da idemo, osim naše drage prijateljice koja je putovala sa svojim ocem.

Dok smo radili obične turističke stvari koje se rade na Manhattan-u, prvi put sam čula tu ženu da je direktno rekla nešto i na tu temu. ‘Hodam, i sve se okrećem da vidim gdje je ona, da znam da je sigurno prešla ulicu.’

Do tog momenta je nisam razumjela. A u potpunosti sam je razumjela tek kasnije kada nisam mogla zaspati jer sam slušala nečije disanje da budem sigurna da su još živi.

Ali kiflice su danas sretna uspomena. Oni su spomen na predivnu ženu, i njenu familiju koja se širi.

I fantastične ljude koje sam upoznala kroz život, i vrijeme kada sam postajala odrasla osoba, između dva svijeta, u malom društvu koje se proširilo. Društvo koje je čvrsto čuvalo svu svoju djecu učahurenu dok nismo bili spremni da raširimo krila.

A odletjeli smo svi mnogo dalje nego što smo se mogli nadati.

Suhe Kiflice sa Džemom

Author: Balkan Lunch Box
Category: Dezert

Description

Savršene suhe kiflice od samo tri sastojka (puter, jaja i brašno), punjene džemom pa pečene. Klasična isprobana kombinacija koja pobjeđuje svaki put!

Scale

Ingredients

500 grama putera (sa sobne temperature)
1 jaje + 2 žumanjca
3 supene kašike pavlake (vrhnja)
3 supene kašike kvasca (ili tri kesice)
Kora jednog limuna
650–700 grama brašna (plus malo više za miješenje)
350–400 grama džema (od šljiva, smokve, ili šipka)
500 grama šećera u prahu (štaub šećera)
1 supena kašika vanilinog šećera

Instructions

U većoj zdjeli sastavite puter, žumanjca, jaje, pavlaku, kvasac i narendanu limunovu koru. Izmiksajte sa mikserom (postavljenom na najsporije, pa polako ubrzavajte) dok se svi sastojci potpuno ne sjedine. Isključite mikser.
Nastavite mijesiti rukom tako što ćete početi dodavati brašno dok mijesite. Proces je težak i traje oko dvadesetak minuta, pa budite strpljivi. Kad tijesto bude tvrdo i puterasto, gustoće ušne resice, tada je spremno da odstoji. Podijelite ga na tri jednaka dijela. Premijesite svaki dio još nekoliko minuta. Prekrijte i ostavite u frižideru najmanje 4-6 sati (najbolje je ostaviti ga da prenoći).
Izvadite tijesto iz frižidera i ostavite na sobnoj temperaturi da se ugrije (oko 45 do 60 minuta).
Pospite radnu površinu sa dosta brašna. Ponovo podijelite svaki dio tijesta na tri jednaka dijela tako da ćete imate ukupno devet manjih loptica tijesta.
Uzmite prvi dio i preradite ga prstima. Potom ga razvaljajte u krug (debljine otprilike 1-2 novčića) sa oklagijom. Izrežite kao picu, na osam komada. Nafilujte svaki dio sa čajnom kašiku džema tako što ga stavite na širi dio svakog dijelića. Urolajte od veće ka manjoj strani s tim da džem ostane unutar kiflica. (Nešto džema će izaći tokom pečenja.)
Ponovite proces za preostala tijesta. Zagrijte rernu na 220°C.
Obložite tepsiju sa papirom za pečenje i poredajte kiflice pazeći da ostavite malo prostora između svake da narastu. (Vjerovatno ćete morati peći iz dva puta. Ne pecite u istoj rerni dvije tepsije odjednom!)
Smanjite na 180°C i pecite 20 minuta. Okrenite tepsiju pa nastavite peći. Često provjeravajte kiflice, i ako brzo dobiju zlatkastu boju, prekrijte folijom. (Brzo zagore, tako da morate često da provjeravate.) Kiflice su gotove otprilike 30-40 minuta pošto ste ih stavili da se peku.
Izvadite iz rerne i ostavite da se hlade oko 20-30 minuta.
U velikoj zdjeli sastavite šećer u prahu i vanilin šećer. Pažljivo uvaljajte kiflice u šećer i prebacite u kutiju za kolače. Čuvajte na hladnom mjestu i do nekoliko sedmica.

Notes

Možete koristiti margarin, ali puter je bolji.

Od ovog volumena ćete dobiti 72 kiflice, a servirajte oko 3 po osobi. Ukupno vrijeme pripreme je otprilike 2 sata, ali između pravljenja tijesta i pečenja se tijesto ostavlja u frižideru pa vani. Također, kiflice se odmaraju poslije pečenja, a prije valjanja u šećer.

Keywords: kiflice sa dzemom, kiflice od dzema, kiflice kao dusa