Zalogajčići od oraha. Ovi kolačići od samo četiri sastojka idu savršeno uz mlijeko ili kafu. Usput, ovo je najlakši dezert koji ćete napraviti ove godine.
Možda se sjećate neke od slatkih delicija koje smo pravili zajedno: ružice, baklavu, tufahije, šljivopitu, čokoladna tortu, itd.
Da li ste primjetili nešto? Svaki od ovih pravimo sa orasima. Nekako ispada da se u balkanskoj kuhinji orah koristi isključivo u dezertima.
Zašto?
Nisam sigurna. Vjerovatno radi balkanske nesposobnosti da prihvati slano i slatko u istom zalogaju.
Zagrizite u orah. Osjetite njegovu hrskavost, neznatan miris drveta koji asocira na šumu, njegovu mekanu, ali masivnu teksturu… i primjetićete da vas vuče na slatko. Radi ovakvog ukusa (osim ako ne upoznate nekog baš odvažnog kuhara) vjerovatno nikada nećete nainaći na orah u salati u ovom regionu.
Orah je vrlo zdrav orašasti plod. Štiti srce, preventuje neke rakove, i dijabetes. Vrlo bogat je izvor antioksidansa. U studiju sprovedenom na Univerzitetu Scranton, profesor Joe Vinson (Ph.D.) je stavio orah na vrh liste za antioksidanse kad se poredi sa ostalim orašastim plodovima. Ipak su naši preci bili u pravu sa konzumiranjem ovog čuda od prirode.
Kao što vjerovatno znate, biti ‘tvrd ko orah’ obično znači da ste tvrdoglavi.
Ali vratimo se na današnji recept. Razlika između dezerta koje smo već pravili i ovog današnjeg je da smo u prijašnjim receptima koristili orah kao sporedni sastojak. U današnjem on preuzima glavnu ulogu.
Ovi zalogajčići zahtjevaju samo četiri sastojka. Jedno jaje, jednak promjer šećera i samljevenih oraha, i malo praška za pecivo. Sve se ujedini i naprave se male loptice. Stave se u rernu na pečenje, i ostave dugo na niskoj temperaturi. Kao i baklava, ovi zalogajčići se ‘suše’ više nego peku.
A spektakularni su kolačići!
Dok su u rerni, ove loptice se preoblikuju u male kupolice. Izađu iz rerne vrele i hrskave. Ali se tope u ustima. Napravite sebi jednu šolju vruće, crne, veoma jake kafe, i uvjerite se i sami.
Najsmješnije što mi se desilo kad su orasi u pitanju (na kraju krajeva, kako vam se nešto ne-smiješno može desiti kad su orasi u pitanju?) je bilo prije više od deset godina.
Imam rođake iz Sarajeva koji su još kao mali otišli za SAD. Dovoljno mali da pričaju bosanski s naglaskom. I miješaju zamjenice. Sad su odrasli muškarci, već zagrizli u tridesete. Ali kad ih čujete da kažu nešto kao ‘on je fina djevojčica’ ne možete da se ne nasmijete.
Jednog ljeta poslije rata dovela sam ih u Sarajevo sa sobom. Ne mogu ni zamisliti kako čudno je to sve moralo da im izgleda. Ova zemlja sa ljudima neobičnim na upravo isti način kao i njihovi roditelji i rodbina. Mjesto koje im je podjednako blisko i strano. Čitava ta poslijeratna atmosfera. Ostaci života koji su ostali iza njihovih roditelja.
Na moje iznenađenje, vrlo brzo su se uklopili. Nisu kukali. Konačno su shvatili odakle su naslijedili taj smisao za crni humor, a svako iskustvo su prihvatili sa zadovoljstvnom. Od toga da su našu staru majku odveli na koncert Dine Merlina, do hodanja od Grbavice do Kozije ćuprije (šetnja od sat i pol) jer je majka rekla da je most tu blizu, samo niz ulicu.
Jednog veoma vrućeg poslijepodneva pošli smo negdje tramvajem. Tipična balkanska tramvajska scena. Milion ljudi ko sardine jedno uz drugo, u dugom, uskom, sarajevskom tramvaju. Bilo je tu svega, od džeparoša do tinejdžera koji su se ljubili kao da se više nikad ljubit neće. Bilo je mama s djecom. Nekih staraca. Mladih ljudi.
I mi.
Čega nije bilo? Klima uređaja.
Bila je to vožnja iz pakla.
Na jednoj stanici je u tramvaj ušao neki oznojen lik. Ona vrsta znoja što ostavlja velike, žute fleke na majici ispod pazuha. Bio je stariji čovjek. Dlakav čovjek. A stajao nam je jako blizu, podignuvši ruku da se uhvati. Mogao se uhvatiti za sjedište, ali ne, on se uvhatio za jednu od onih štangli na plafonu tramvaja, eksponirajući svoj podpazuh svima nama. Toliko smo bili pribijeni jedni uz druge da nas je vala mogao i zagrliti.
Poslije nekih pet minuta, momak koji se našao do našeg oznojenog prijatelja je poludio: ‘Možes li majke ti spustiti ruku? Bazdiš!’
Ali naš oznojeni drug nije ni trepnuo prije nego ga je zapičkarao: ‘Neću, jebo te orah!’
Samo na Balkanu…
Prep Time:
Yield:
Category:
Print
PinIngredients
- 150 grama oraha (samljevenih)
- 150 grama šećera
- 1 jaje
- 1/2 kesice praška za pecivo (ili 1/2
Instructions
- U većoj zdjeli sastavite sve sastojke. Dobro zamijesite sa rukom. Kad je smjesa potpuno integrisana, napravite male, čvrste loptice veličine većeg klikera. (Dobićete oko 35 sa ovim mjerama.)
- Obložite dno velike tepsije papirom za pečenje. Postavite loptice na njega napravivši distancu između svakog budući da će se spljosnuti i narasti tokom pečenja. Zagrijte rernu na 120°C.
- Pecite zalogajčiće 55-60 minuta.
- Posložite u kutiju za kolače i držite na suhom do nekoliko sedmica.
Notes
Dobićete oko 35-36 zalogajčića. Servirajte oko 3 po osobi.
Leave a Reply