Žarbo šnite je kolač dovoljno bogat da parira torti. Taman kada vas čokolada prenese, osjetićete kajsiju radi koje ćete uzeti i pojesti bar još jedan komad.
Žarbo ili žerbo šnite, u zavisnosti od izgovora, je komplikovan dezert koji vrijedi truda. Sastoji se od tri sloja tijesta velikodušno premazanih sa filom pripremljenim od džema (u našem slučaju to je džem od kajsije ili šljive protkan orasima, ali probajte i sa drugom vrstom samo gledajte da je džem gust). Poslije pečenja kolač se prekrije glazurom od čokolade. Raj!
Komplikovani dio ovog recepta je upravo to tijesto od kojeg se pravi kora. Kada se puter, još neki sastojci, i brašno kombinuju rezultat je ljepljivo tijesto koje teksturom podsjeća na plastelin, i to ga pravi nezgodnim za kontrolisati. Srećom recept ne zahtjeva previše miješenja, pa ne dajte da vas ovo prepadne.
Ako dobro odradite logistiku koja zahtjeva da pročitate recept nekoliko puta prije pravljenja, savladati ćete ovaj kolač bez problema. Rezultat je čaroban, pa vas zato i nagovaram da ih napravite. Obećavam da ćete postati ovisnici. A svaka priprema poslije prve će biti malo lakša.
Žerbo šnite su bile majkin (majka: tatina mama) specijalitet. Nije ih često pravila ali su se našle na stolu svaki put kada smo se vraćali s mora.
Kad sam bila dijete, mama, tata, brat, sestra i ja smo išli na Jadransko svakog ljeta. Krenuli bi kasno navečer, ili rano ujutro, nakon što bi mama i tata potpuno napunili našu Ladu. Zatim bi nas dovukli do auta, u kojem bi nas troje nastavili da spavamo putem kroz čitavu Hercegovinu. Sjećam se da bih se probudila čim bih namirisala borove. Iza nekoliko planina već smo bili na moru.
Tata je u to vrijeme bio opsjednut šatorima, tako da bi nas odveo do kampa u jednom od onih slatkih Dalmatinskih gradića, svaki od njih šarmantniji od šarmantnijeg. Tu bi komplikovani dio posla, a to je bilo postavljanje šatora, otpočeo. Pošto sam bila relativno mala, oslobodili su me tih odgovornosti. Ali i ja sam se patila čekajući ih da ga postave da bih mogla da zagazim u smaragdno zeleno, i ujedno tirkizno plavo, Jadransko more.
Pošto sam morala pričekati da sve bude na svom mjestu, obično sam trčkarala po kampu i pričala sa ljudima. Dok bi njih četvero podigli šator, ja bih se već upoznala sa svakom osobom u kampu. A i oni sa mnom. Od mene bi saznali da je tata doktor, da smo iz Sarajeva, da nas je petoro, i gdje smo se ugnijezdili. Zauzvrat, ja bih saznala odakle je ko, ko je došao sa čamcem, i koliko dugo su namjeravali ostati na moru. Minijaturna Aida bi se dohvatila svake teme.
Iako sam i ja kao i svi, osim tate, poželjela da smo na moru iznajmili apartman, morala sam priznati da je šator bio prekrasan. Jarko žute boje, ovaj šator je bio impozantan. Unutra su bila dva manja šatora, jedan za nas djecu, a drugi za mamu i tatu. Bilo je čak i prostora za ‘dnevni boravak’. Šator je bio dovoljno veliki da bi se i neki šeik osjećao kao kod kuće. Tata nas je izluđivao svaki put dok nije našao pravo mjesto za njega, mjesto ispod opijajućih borova sa privatnim pogledom na more.
Ali dok bih shvatila koliko je istinski divan taj šator, bilo bi vrijeme da se ide na plažu. Trčala bih ispred sviju, u malim plastičnim sandalama. Munjevito bih prošla kroz male ulice na putu ka plaži sa kamenčićima. Utrčala bih u more i radosno vrištala dok mi voda ne bi došla do ramena, a tada bih čekala ostale da mi se pridruže. Nisam još znala plivati.
Svaki odlazak na more je bio fantastičan. Imali smo svoje rutine. Mama je pravila hranu, tata je pokušavao da peca. Brat je flertovao sa curama iz Čehoslovačke, a sestra je imala dovoljno knjiga da opremi manju biblioteku. A ja, ja sam pokušavala da plivam, zadatak koji nisam ispunila dok nisam otišla na more sa izviđačima.
Večeri su bile ispunjene remijem i zvukovima gitare, pod dubokim, ponoćnim, tamnim nebom, izdašno posutim sa malim, jarkim zvijezdama.
Svake godine smo se mazali maslinovim uljem umjesto kremom za sunčanje, sve dok ne bi duboko pocrnili. Ali prije nego što bi došli do te nijanse, svaki put smo dobro izgorili, i obično smo provodili prve dvije, tri noći mažući se jogurtom da smirimo opekotine.
Bilo je tu naroda odsvakud, i vrlo brzo bi se sprijateljili s njima, dijelili hranu, išli na plažu zajedno, i našli neku poveznu tačku. To je bio mali kosmos, ta Dalmacija, i uvijek si mogao naći nekog ko je znao nekoga koga i vi znate, ili nekoga ko vam je ubrzo postao drag.
Nažalost, odmor je uvijek prebrzo prolazio. Šator bi se naglo spustio, pozdravljali bi se s našim novim prijateljima, i pakovali bi Ladu za nazad. Zadnji dan je uvijek prolazio u kupanju, i upijanju što je više moguće sunca, jer nas je čekala još jedna duga godina prije povratka.
Putovali smo nazad jako rano, da bi u Sarajevo stigli prije nego se poslijepodne pretvori u noć. Nekako smo u povratku uvijek bili budni. I uvijek smo prije kuće svraćali kod majke na večeru. Svaki put nas je čekala na balkonu obloženim cvijećem.
Na kuhinjskom stolu kraj večere je svaki put stajala tepsija puna žerbo šnita. Ovaj kolač je nekako uvijek naglašavao kraj ljeta, i sa istom jedrinom najavljivao početak jeseni.
***
P.S. Ako želite probati neke jednostavnije kolače koji su jednako ukusni, krenite sa čupavcima ili čokoladnim kockama.
Prep Time:
Yield:
Category:
Print
PinIngredients
- Tijesto za kore:
- 1 kesica kvasca
- 100 mililitara mlijeka
- 300 grama + 1 supena kašika šećera
- 300 grama putera
- 2 jaja
- 1/4 čajne kašike praška za pecivo
- 1/4 čajne kašike soli
- 800 grama + 4-5 supenih kašika brašna
- 1 čajna kašika ruma
- Nadjev (fil):
- 400 grama oraha (samljevenih)
- 400 grama džema (kajsija ili šljiva)
- 100 grama šećera
- Glazura:
- 500 grama čokolade za kuhanje
- 2 supene kašike ulja
Instructions
- Tijesto za kore: sastavite kvasac sa 1 supenom kašikom šećera u šoljici sa mlijekom. Ostavite 10 minuta da nadođe.
- Prespite u veću zdjelu, i dodajte šećer, jaja, puter, prašak za pecivo, i so. Dobro promiješajte dok se sastojci potpuno ne sjedine.
- Dodajite brašno i miješate tijesto drvenom kutljačom koliko možete. Kada smjesa postane previše gusta, počnite mijesiti rukom i dodajte rum. Tijesto treba da je dobro umiješeno, glatko i gusto. Ostavite ga da diše oko 45 minuta.
- Nadjev (fil): sastavite orahe sa šećerom i džemom. Dobro promiješajte.
- Zagrijte rernu na 200°C. Pobrašnite pravougaonu tepsiju (veličine otprilike 30x40cm), i izrežite paprir za pečenje iste veličine kao i tepsija, u dva primjerka.
- Izvadite tijesto na pobrašnjenu radnu površinu i podijelite na tri jednaka dijela. Mijesite prvi dio nekoliko minuta, a zatim ga malom oklagijom razvaljajte da dostigne veličinu papira za pečenje. (Ovo je najteži dio ovog recepta jer je tijesto ljepljivo i teško za upravljati.) Prebacite tijesto u tepsiju na jednom papiru za pečenje na dnu. Ravnomjerno premažite tijesto sa polovinom nadjeva.
- Ponovite razvijanje za drugi dio tijesta, ali ovaj put ne stavljajte papir za pečenje u tepsiju, već samo prebacite tijesto u tepsiju na vrh nadjeva. Vrh tijesta ravnomjerno premažite sa drugom polovinom nadjeva.
- Razvijte i treći dio tijesta, i stavite na vrh drugog sloja nadjeva. Čačkalicom izbušite 30-40 rupica po čitavom kolaču. Stavite u rernu i pecite 30 minuta.
- Glazura: nekoliko minuta prije nego se kolač ispeče, izlomite čokoladu, ubacite u manju šerpicu i istopite sa uljem na srednjoj vatri povremeno miješajući. Ako se prebrzo topi, smanjite temperaturu.
- Izvadite kolač iz rerne i ravnomjerno premažite sa glazurom. Ostavite da se ohladi nekoliko sati. Prije serviranja narežite na kockice (veličine otprilike 4-5cm). Čuvajte u frižideru ili na hladnom mjestu do nekoliko dana.
Notes
Od ovih sastojaka ispadne otprilike 30-40 kockica. Servirajte 1-2 po osobi.
Ima danas da zasučem rukave i probam napraviti. Blog ti je super!
Hvala Tamara! Javite kako ispadne. Malo su teze za napraviti, ali su taaaaaako ukusne…